Bagat mašina za šivenje i gondola na televizoru.
Dva klikera u džepu, jedan napukao, i stari kad mi je rekao:
Đe s’ ti avanturista!
I milion pitanja a najvažnije : Šta mu je „avanturista“?
I herbarij od sasušenog lista, prve pjesme.
I dvije Vesne i jedna Amela što nije htjela. Kao. Pa se predomislila.
Kao. I oko desetak JAO isfoliranih [...]
Mika i ja
Literarna mjačka
Bila jedna mjačka crna
crna kao
C
Imala je senku (S)
u obliku
slova J
Literarna mjačka
pod brkom mjačkita:
mal` ja čujem do – muka
Zazveči joj, ipak, za
repom šarena: mjaz-
BUKA
Natalija Z. Živković
Uvid
Kada bi Aksel imao nož ubice
to bi bilo opasno
Zaista
On se češe noktom
To je dokaz da je živ
Aksel je jedna osoba
što nekad leži, a nekad sedi
gleda iz profila u sto
razmišlja šta će sa kolima i šrafcigerom
Aksel obično ima crnu majicu
Eto, toliko o njemu.
Ja sam jednom jagnje bila
Ali sam se prepila mleka
Od toga [...]
Pokraj stola starog, stari pjesnik sjedi
i netremice tužno u listine gleda,misleći
o tome kako ona ode, pope se na nebo
skoro preko reda…
Nije ona mrtva u bradu si kaže,ona je
kraj mene sad za stolom sjedi,prozirna
i blijeda u kutu do njega i lagano uz vjetar
sa njime besjedi
Pokušaću kradom, osmijeh da ti uzmem, iznenada
krišom bez imalo muke, da lagano [...]
Aksel
Aksel
Aksel je jedan čovek
i dečko
On ima špicast nos
i nost
Često ga vidim tušira se
kapljicama vode
Aksel ima ikonu Belog anđela
I kornjaču
I motor
I muštiklu
imao je ranije
Afričke maske koje se beče sa zida
njima sam začepila oči
Njih nema više
Aksel radi
radi
radi
Ne gubi vreme
Jer jednom
upao je u reku
i isplivao, uprkos beznadežnosti
Potomci tad podigoše mu
posvećeni hram
Ali Aksel [...]
Osećajna braća
U šumi postoji koliba
u njoj živi orkestar osećajne braće
Prolaznici iz grada slušaju
i deca skrivena iza žbunova
Oni u kolibi sviraju
Majka im beše domaćica
šila im jednaka odela
Miševi u kolibi bi ih ujutru pozdravljali
dizanjem kape
Pas je u dvorištu crpao vodu đermom
Pili su i umivali se
Ali, biva,
voda se zamrzla
Pas je umro
Miševe su pojele mačke
Majka ih je napustila
i otišla sa [...]
Ona II
Iznenadiš se odjednom
kako postoji neko takav
Iza ugla će da iskrsne
kad prestaneš
ozbiljno da tražiš
Ili čak već
zaboraviš
A tamo
Stoje neke srebrne oči
Plava kosa
Lice koje miriše na sneg
Među silnim ljudima
koji mirišu na dim, kuće i rumenilo
To je Ona
Kroz nju
spoznaću svet
I ući tada
u hiljade ljudi
Ona
Ona
Da,
Postoje ljudi
crveni, plavi, žuti
zeleni
I devojka kratke kose
u sivoj rolci
Koja priča priče sa drugim ljudima
A ne zna da sam tu ja
(bedna i beznačajna)
Ali šarena i prava
ako popričamo
I okolnosti će to dozvoliti
jer je toliko jako
da mora da
Bude
Jer ona je moj spas
Iako ne zna za [...]
Nema mjesta pod kapom nebeskom
Mrtve ruke a lice im bjelo
Zlatom zlato oblači u zimu
Nema brata, a ni sestre svoje
Živi život ranjenoga vuka
Nit mu prići ni bez njega hodit
Ne da đavo da se njemu smiju
Ne da đavo da se zubi vide
Od života napravi keliju
U nju nikog ne puštaj da uđe
Lažuć sebe da ka miru stremiš
Među čet’ri zatvorena zida
Duša plače ali [...]
Poezija Petre Đuričić
Slagalica
Malo smo se igrali lovice po zgužvanoj posteljini
rasipajući dijelove tijela
kao djeca šarene puzzle.
Njegov nos na mome pupku izgledao je smiješno,
ali je pristajao. Ne osjetom vida, već dodira.
Moje ruke na njegovim čupavim nogama
i kiša kapljica znoja na pobacanim jastucima
disali su skladom.
Razum je umro te noći, krepao noć prije
i sigurno će sutra crknuti od smijaha.
A on, [...]
